Za organizam ne možemo reći da je zdrav ako je jedan organ obolio, pa analogno tome, slojeve društva ne možemo posmatrati segmentirano nego moramo napraviti cjeloviti društveno-ekološki otisak jednog prostora, grada, kantona, države kako bismo transformirali „zdravstveni“ status.
1. Uvod
Uveliko smo svjesni okruženja u kojem živimo, općih svjetskih događaja poput: porasta globalne temperature, rastućih problem klimatskih promjena, suše, poplave itd., te sveprisutne polarizacije svijeta, odnosno implikacije utjecaja Globalnog sjevera koji obično obuhvata bogate i razvijene zemlje na globalno okruženje putem svoje industrije, potrošnje i emisije stakleničkih plinova. Implikacije se ogledaju na direktnom utjecaju na klimatske promjene, eksploataciju resursa, zagađenje i neuravnotežen pristup resursima, te sve prisutne društvene nejednakosti s aspekta pristupa kvalitete zraka, pristupa čistoj vodi i prava na okoliš. Kao i sama neodrživost postojećih sistema zasnovanih na principima rasta koji teži ekonomskom proširenju bez obzira na raspodjelu dobiti, kvalitetu života, potrošnju resursa, tradicionalno posmatran rast se posmatra kroz povećanje bruto nacionalnog dohotka (BDP). Pobrojani pokazatelji predstavljaju poligon za nužno preoblikovanje društveno-političkog okruženja. Narativ rasta, kojem danas svjedočimo, pratimo još od vremena Adama Smitha (1776). Iako nije direktno istraživao BDP, Smith jeste uspostavio temelje ”rasta” i odnosa kapitala. Kasnije će i Kuznetsova krivulja učvrstiti narativ „rasta“. Nazvana po ekonomisti Simonu Kuznetsovu, predstavljana je na grafikonu koji prikazuje odnos između ekonomske nejednakosti i bruto domaćeg proizvoda (BDP) po glavi stanovnika u jednoj zemlji. Ova krivulja obično ima oblik slova "U" ili "inverzno U", što znači da ekonomska nejednakost prvo raste s povećanjem BDP-a po glavi stanovnika, a zatim opada kako društvo postaje bogatije (Kuznets, 1955). Ista će proročanski kreirati projekciju svijeta budućnosti, drugim riječima, kao mjeru razvoja naprednog društva utemeljiti rast Bruto nacionalnog dohotka (BDP). Ona dakle, ne uključuje faktore poput raspodjele bogatstva ili socijalne brige. Projekcije iz 60-ih su odnosile se na rast BDP-a po glavi stanovnika, npr. Prema njima bilo je nužno dostići BDP od 8000 dolara, odnosno, kada dosegnemo rast od 8000 hiljada dolara, tada će okoliš i sva šteta koju smo previdjeli samoobnoviti ili ćemo kao društvo obnoviti ekosistem, aludirajući na stanje blagostanja koje će nam biti dovoljno s aspekta društvenog metabolizma. Opravdavajući ovaj pristup Grossman i Krueger (1995) obrazlažu kako ga je moguće primijeniti samo na užoj mikrosredini i da takvo nešto nije moguće primijeniti na cijeli ekosistem posmatran globalnim objektivom, time pobijajući sami sebe i temeljne principe ekonomije zasnovane na ”rastu”. Naravno, ni Adam Smith nije predvidio da postoji mogućnost „bezgraničnog rasta“, mogli bismo reći da se on nalazi “ispod radara”, jer budući da ništa ne raste beskonačno, granice rasta ipak postoje. Generalno, mnogo je rasprava i sukoba, a zapravo jako malo suštinskog razumijevanja argumentacija između tzv. zelenog rasta i odrasta (degrowth). Odrast polazi od aksioma da društveni napredak ne mora nužno biti ekološki neodrživ, ali i da je pojmovni okvir produktivizma i ekonomskog rasta kojim se dosad određivao napredak, danas empirijski prokazan kao biofizički i društveno neodrživ (Domazet i Cik, 2023). Drugim riječima, odrast (degrowth) predstavlja koncept suprotstavljanju tradicionalnom (linearnom) ekonomskom rastu i zagovara smanjenje potrošnje resursa u korist društveno ekološkog metabolizma. Dok tzv. Zeleni rast teži postizanju ekonomskog rasta uz minimalna oštećenja okoliša. Ključno pitanje je u razlikovanju imamo li previše i kakav život želimo da živimo, je li sreća novac, što za ljude znači blagostanje, nije li nam potrebna nova slika preoblikovanog svijeta više zasnovana na sreći, zdravlju, zajedništvu ili pak samo na mjeri BDP-a. Ovakva pitanja su upravo potakla Kate Raworth, oxfordsku istraživačicu, da najprije napiše izuzetno bitnu knjigu „Razmišljaj kao ekonomista 21. vijeka“ (2017), tvrdeći da bi Adam Smith danas da je živ i sam vjerovatno prihvatio novi način ekonomskog razmišljanja, ali i mnogo važnije da drugačijem ekonomskom modelu 21. stoljeća moramo pristupiti bez oklijevanja jer planeta zemlja ne može neiscrpno biti podložna ideji ekonomskog rasta. U pomenutoj knjizi Kate Raworth poziva na redizajn, regeneraciju i transformaciju postojećih sistema, te poziva na otklon od dominantno prihvaćenog mjerenja blagostanja jednog društva zasnovanom na BDP-a. Ukratko, K. Raworth nudi novi model oblikovanja svijeta modelom „ekonomijom krafne“ kao nove filozofije.
„Zemlja je živi planet, posljedice prekoračenja planetarnih granica nemoguće je predvidjeti“ Sarah Cornel
Ova široko prihvaćena vizualizacija prekoračenja planetarnih granica koristi se za razumijevanje ozbiljnosti problematike ugroženosti planetarnog sustava i rasprava kakve će sve posljedice ova prekoračenja imati na planetu i ljude u budućnosti.
S druge strane, unutarnji krug krafne simbolizira društveni metabolizam, odnosno ciljeve održivog razvoja (SDG) izvedene iz SDG 2030, koji uključuju: hranu, vodu, energiju, stanovanje, internet, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dostojanstven rad, socijalnu pravdu, društvenu jednakost, mir, rodnu ravnopravnost i slobodu izbora (Raworth, 2017).
Time je dobivena i unutarnja kružnica koja može označavati normalizirane vrijednosti kojima se pokazuje nedostatak, a ne prekoračenje (izvedeni iz ciljeva održivog razvoja SDG 2030). Ta unutarnja kružnica dijelovi klinastih segmenata koji se od nje protežu prema središtu kruga, središtu krafne, kvantificiraju ciljeve dostojanstvenog materijalnog razvoja za ljudsko društvo (Raworth, 2012). Dodatni obojeni dijelovi klinova, priključeni „crvenim klinovima“ koji simboliziraju „manjak“ na unutarnjoj kružnici, prikazuju intenzitet manjkavosti ostvarenja određenog razvojnog praga, odnosno ono što nam kao društvu nedostaje.
Što je veće prekoračenje unutarnjeg stropa (unutarnje kružnice) krafne to je stanje društvenog blagostanja lošije (oslabljen društveni metabolizam), što je prekoračenje uspostavljenih planetarnih granica veće, srazmjerno je povećanju narušenosti ekološkog metabolizma. Drugim riječima, krafna bi mogla biti nazvana kompasom koji nam pokazuje kamo kao društvo trebamo hoditi kako bismo smanjili pritisak na planetu radi postizanja materijalnog razvoja. Cilj ekonomije krafne je osigurati zadovoljenje potreba svih ljudi unutar granica planete Zemlje. Ekonomija krafne nudi sedam načina razmišljanja koji mogu dovesti svjetske ekonomije u siguran i pravedan prostor za čovječanstvo. Ovaj pristup prepoznaje da je rast važan, ali insistira na pitanjima o posljedicama rasta. Naime, ništa ne raste beskonačno, te krafna stoga poziva na transformaciju degenerativnih ekonomija u regenerativne i distributivne sustave kako bismo poštivali Zemljina ograničenja i osigurali održivost života na planeti.
Cilj je osigurati da niko ne bude zakinut za egzistencijalne potrebe, hranu, vodu, društvenu jednakost i politički glas, ali se istovremeno pobrinuti da čovječanstvo poštuje Zemljina ograničenja (tzv. planetarne granice), jer ako ih prekoračimo život na planeti neće biti održiv.
Model ekonomije krafne se danas koristi u naučnoj komunikaciji i poučavanju, osmišljavanju javnih politika i procesa održive tranzicije, progresivnom poduzetništvu, urbanizmu i civilnom društvu kako bi rekontekstualizirali i rekonceptualizirali postojeće sisteme (Domazet i Cik, 2023). Tako, civilno društvo može koristiti model ekonomije krafne kao alat zagovaranja u sferi javnih politika, na taj način utjecati na sistemske promjene i jačati svoju zagovaračku poziciju, ne samo s aspekta ilustracije društveno ekoloških anomalija, nego i kao kompas drugačijeg pogleda na svijet kroz konkretne primjere i argumente za ispunjenje njihovih političkih i drugih ciljeva.
U aprilu 2020. godine, Grad Amsterdam je odobrio strategiju Amsterdam Circular 2020-2025, koja je zasnovana na prilagođenoj verziji Krafne modela Kate Raworth. Ovo je bio prvi put da je jedan grad zvanično usvojio ovaj koncept kao osnovu svoje razvojne strategije, koristeći ga kao alat za transformaciju. Kreirana u saradnji s Raworth, adaptirana verzija modela krafne nazvana je City Portret, s ciljem da posluži kao osnova za široko razmišljanje, inovaciju i sistemsku transformaciju. Iako je Amsterdam bio prvi grad koji je usvojio ovu strategiju, mnogi drugi gradovi su također zainteresovani za primjenu ovog modela. Ovo potvrđuju primjeri drugih gradova kao što su Kopenhagen, koji je također prihvatio Amsterdamov model, i Brisel, koji testira teoriju na različitim nivoima. Do kraja 2022. godine, mali grad Dunedin, Novi Zeland, pridružio se inicijativi, kao i Nanaimo, u Britanskoj Kolumbiji. U Sjedinjenim Američkim Državama, Portland, Oregon i Austin, Texas, planiraju pokrenuti vlastite verzije ovog koncepta (Florian, 2023). Do sada je krafna dobila praktičnu implikaciju u više od 70 gradova širom svijeta. U Briselu, glavnom gradu Belgije, krafna je usvojena kao smjernica za ekonomsku tranziciju. Jedan od primjera primjene ove teorije je uvođenje Dekreta o egzemplarnosti, koji postavlja uvjete za ekološku i socijalnu egzemplarnost kako bi se dobile javne subvencije do 2030 (Gujon, 2023). Također, Brisel podržava inicijative poput “Perma Fungi”, gdje se korištenjem “Toza kafe“ stvara održiva podloga za uzgoj gljiva. Iako je Brisel pionir u primjeni ove teorije, drugi gradovi također pokazuju interes. Međutim, gradovi često nailaze na ograničenja lokalnih instrumenata i potrebu za promjenom zakonodavstva kako bi se u potpunosti primijenili principi cirkularne ekonomije i krafne. Ukratko, krafna predstavlja nadu za ekološki i socijalno održiviju budućnost gradova, ali zahtijeva širu podršku i promjene na svim nivoima vlasti.
Iako su sve ove strategije inspirisane modelom krafne, one interpretiraju koncept na načine prilagođene njihovim specifičnim potrebama i mogućnostima. Ovaj model može se prilagoditi i primijeniti u drugim gradovima širom svijeta kako bi se ostvarile slične koristi i postigla održivija budućnost.
Kada se posmatra model ekonomije krafne, kao neka opća postavka moglo bi se zaključiti da je BiH, s aspekta planetarnih granica odnosno ekološkog objektiva, u dobrom stanju, dok je društveni metabolizam narušen. Generalna postavka modela krafne sugerira da su bogate zemlje, koje su svoj ekonomski rast bazirale na uglju i čeliku (kao što je to bilo u Europskoj Uniji), prekoračile ekološki plafon (npr. vanjski rub krafne je prokoračen najprije u emisiji CO2), dok je unutarnji krug krafne uglavnom u stanju blagostanja. S druge strane, kod siromašnih zemalja i zemalja u tranziciji općenito, društveni metabolizam je narušen (s odsutnošću osnovnog blagostanja) dok je ekološki plafon unutar granica (stanja blagostanja).
Ako gledamo BiH kroz ekološke granice, argumentacija za ovu tvrdnju uključuje činjenice kao što su visok postotak pokrivenosti šumama (42,7%) (World Bank, 2021), značajne količine pitke vode po glavi stanovnika (Ibid.), prisutnost zelenila, šuma i čistog zraka na većini mjesta (osim u urbanim sredinama poput Sarajeva i industrijskih gradova kao što su Zenica, Tuzla, Ugljevik itd.), kao i bogatstvo rudnih resursa, uključujući rezerve ugljena, željeza i rijetkih metala.
Druga pretpostavka je da je društveni metabolizam, prema nalazima prikazanim na krafna modelu, u mnogočemu narušen u BiH. Ovaj zaključak se temelji na niskim primanjima po domaćinstvu, nepovjerenju u institucije, lošem obrazovanju, društvenim nejednakostima, rodnoj neravnopravnosti itd.
Međutim, nakon analize stanja „društveno-ekološkog otiska BiH“ u praksi situacija nije baš tako jednostavna. U BiH nije samo narušen društveni metabolizam (neusklađenost s temama i ciljevima SDG-a za 2030.), već je prekoračen i ekološki (biofizički) plafon. Jedan od alarmantnih pokazatelja je visoka emisija CO2, koja prelazi 6,6 tona po glavi stanovnika, znatno premašujući graničnu vrijednost od 2 tone po glavi stanovnika (Ritchie & Roser, 2020). Još jedan zabrinjavajući podatak je niska stopa zaštićenih područja (svega 4,1%), što BiH čini posljednjom u Europi po tom pitanju (World Bank, 2022). Također, postojeći problemi uključuju visoku razinu zagađenja zraka, zdravstveno neispravnu vodu za piće itd. Svi ovi pokazatelji upozoravaju na značajno prekoračenje ekološkog metabolizma, zajedno s zabrinjavajućim narušenjima društvenog metabolizma, poput visoke razine korupcije (Blagovčanin, 2024), nezaposlenosti i rodne neravnopravnosti (UNWOMEN, 2023).
Evidentna narušenost društvenog metabolizma Bosne i Hercegovine nameće nužnu transformaciju narativnog ponašanja prije svega načina oblikovanja novog jezika javnih politika. Ako razumijemo da ključni element definicije zarobljavanja države, kako navodi Blagovčanin (2024) podrazumijeva „oblikovanje javnih politika u partikularnom interesu uskih grupa koje su osigurale dominaciju nad tim procesom i ključnim institucijama (str. 31) tim prije je važno istaći kako novi jezik javne politike koji, između ostalog, donosi ekonomija krafne, ne samo da može biti instrument generiranja promjena, već također, shvaćen, s jedne strane, kao zaokret u načinu političkog i ekonomskog upravljanja i odlučivanja, ali također, s druge strane, i oblik artikulacije otpora monopolu nad javnim politikama koji karakterizira zarobljene države. Naime, kako naglašava Blagovčanin (2024) politika se upravo i definiše kao "monopol na političko razumijevanje" određenog problema i njegovog rješavanja, odnosno sposobnost određene grupe da održava dominantu percepciju problema kojim bi trebalo da se bave javne politike. Dakle, radi se o tome ne samo da grupa koja monopolizira javne politike ima direktan utjecaj na oblikovanje odluka, već da također posjeduje utjecaj na percepciju samog pitanja o kojem se odlučuje“ (str. 31). Upravo je promjena percepcije od iznimno bitne važnosti kako bi se uopće u javnom diskursu pojavile, ne samo teme, već i konkretni modeli odnosno alati drugačijeg promišljanja i transformiranja ekološki i ekonomski održivog društvenog metabolizma. Na primjer, za organizam ne možemo reći da je zdrav ako je jedan organ obolio, pa analogno tome, slojeve društva ne možemo posmatrati segmentirano nego moramo napraviti cjeloviti društveno-ekološki otisak jednog prostora, grada, kantona, države kako bismo transformirali „zdravstveni“ status.
Model krafne nam, prema tome, nudi misaoni svjetonazor održivosti i društvene pravde pri čemu se ne zanemaruje da indikatori rasta koji se tiču zdravstvene brige, socijalnog blagostanja, kvalitetnijeg obrazovanja itd., ne smiju biti ugroženi već balansirani na način koji neće dalje uzrokovati štetu po planetu Zemlju i život čovjeka. Krafna, drugim riječima, poziva na redistribuciju, pravedniju raspodjelu, regeneraciju, ali također, na drugačiji način mjerenja indeksa zadovoljstva (zadovoljstvo životom, zadovoljstvo poslom). Krafna kao sveobuhvatni kompas također, nudi zaokret u razumijevanju zelenih politika ali propituje i spremnost ili nužnost gradova da iste modele prihvate.
Ekonomija krafne predstavlja paradigmatski okvir koji se može primijeniti u kontekstu Bosne i Hercegovine kako bi se odgovorilo na izazove održivosti, kako ekološke tako i društveno-ekonomske. Ovaj pristup prvenstveno naglašava potrebu za preispitivanjem trenutnih modela ekonomskog rasta koji su oslonjeni na fosilna goriva, te promovira prijelaz prema održivijoj i pravednijoj budućnosti što u kontekstu Bosne i Hercegovine može značiti kako se ekonomija krafne može koristiti kao heuristički alat za identifikaciju ključnih problema i potencijala zemlje. Krafna pomaže u vizualizaciji jaza između trenutnog stanja, koje uključuje ekonomske nejednakosti, ekološko degradiranje i socijalne probleme, te poželjnog konačnog stanja koje obuhvaća održivi razvoj, pravednu raspodjelu resursa i visok standard života za sve građane.
U Bosni i Hercegovini, primjena ovog okvira može pomoći u identifikaciji prioriteta i razvoju specifičnih putanja za rješavanje ključnih problema, kao što su visoka stopa nezaposlenosti, ekološka degradacija i nedostatak pristupa osnovnim resursima, te doprinijeti pravednijoj alokaciji resursa. Osim toga, ekonomija krafne je za BiH potencijalno vrijedan instrument za razvoj strategije javnih politika usklađenih sa ciljevima održive budućnost koji podrazumijevaju smanjenje emisija CO2, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, unapređenje obrazovnog sistema i osiguranje pristupa zdravstvenoj zaštiti za sve građane. Primjena krafna modela u Bosni i Hercegovini može značajno doprinijeti i razvoju na lokalnoj razini, gradovi bi mogli uskladiti svoje strateške dokumente s konceptom ekonomije krafne, te prihvatiti strategiju razvoja grada koja se temelji na ovom modelu. Također, ovaj pristup potiče suradnju svih relevantnih dionika društva, uključujući vladu, privatni sektor, civilno društvo i akademsku zajednicu, kako bi se postigli zajednički ciljevi i dovelo društvo u siguran prostor ”krafne”.
Ukratko, ekonomija krafne pruža Bosni i Hercegovini priliku za transformaciju prema održivijem i pravednijem društvu, koje uzima u obzir ekološke, ekonomske i socijalne aspekte održivosti i teži postizanju ravnoteže između potreba ljudi i ograničenja planeta. Nimalo manje bitno jeste i napomenuti kako takav jezik javne politike može značajno povećati pregovaračku snagu Bosne i Hercegovine na pristupnom putu ka Europskoj Uniji.
Krafna je dakle svojevrsni kompas ka drugačijim načinima upravljanja i vlasništva, polazna tačka političko-ekološke artikulacije i opredjeljenja za ekonomsku pravdu i društvenu jednakost.
Želite li vi jednu krafnu?
- Blagovčanin, Srđan. (2024). Bosna i Hercegovina: zarobljena država i zarobljeno društvo. Banja Luka: Transparency International Bosna i Hercegovina.
- Domazet, M. , Cik, T. (2023). Model krafne: okvir procjene društvenog utjecaja niskougljične tranzicije na primjeru četiri grada u Hrvatskoj. Socijalna ekologija, 32 (3), 193-225. https://doi.org/10.17234/SocEkol.32.3.
- FHMZ. (2022). Godišnji izvještaj o kvaliteti zraka u Federaciji BiH za 2021 godinu (pp. 1–51). Federalni hidrometerološki zavod Federacije Bosne i Hercegovine,. https://www.fhmzbih.gov.ba/latinica/ZRAK/izvjestaji.php
- Grossman, Gene. M., & Krueger, A. B. (1995). ECONOMIC GROWTH AND THE ENVIRONMENT*. The Quarterly Journal of Economics, Vol.110, No.2, 353–377. http://pinguet.free.fr/grossmankrueger95.pdf
- Hannah Ritchie, Max Roser and Pablo Rosado (2020) - "CO₂ and Greenhouse Gas Emissions". Published online at OurWorldInData.org. Retrieved from: 'https://ourworldindata.org/co2-and-greenhouse-gas-emissions'
- INZ. (2021). Projekat: Nadzor nad lokalnim vodnim objektima na području Zeničko dobojskog kantona. Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
- IPE. (2021). DEGROWTH DONUT. https://www.idi.hr/socres/donut.html
- Kuznets, S. "Economic Growth and Income Inequality." The American Economic Review, vol. 45, no. 1, 1955, pp. 1-28
- OSCE. (2022a). Percepcija,iskustva i mišljenja građana o izborima u Bosni i Hercegovini (p. 44) [Izvještaj]. OSCE BiH. https://www.osce.org/files/f/documents/6/b/526735.pdf
- Raworth, K. (2012). A Safe and Just Space for Humanity: Can We Live Within the Doughnut? Oxford: Oxfam.
- Raworh, K. (2017). Seven Ways to Think Like a 21st-Century Economist. https://www.goodreads.com/book/show/29214420-doughnut-economics
- Raworth, K. (2020) Exploring doughnout economics, Doughnut | Kate Raworth
- Rockström, J et all, (2009). Planetary Boundaries: Exploring the Safe Operating Space for Humanity. Ecology and Society, 14(2), art32. https://doi.org/10.5751/ES-03180-140232
- Smith, A. (1776). An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations.
- UN WOMEN. (2023, January). Elected seats held by women in deliberative bodies of local government, SDG 551b Country Ranking.
- World BANK, 2022, Terrestrial protected areas (% of total land area) - Bosnia and Herzegovina | Data (worldbank.org)
- The evolution of the planetary boundaries framework. Licenced under CC BY-NC-ND 3.0 (Credit: Azote for Stockholm Resilience Centre, Stockholm University. Based on Richardson et al. 2023, Steffen et al. 2015, and Rockström et al. 2009) Planetary boundaries - Stockholm Resilience Centre
- Maria-Cristina Florian (2023, March), How Amsterdam Uses the Doughnut Economics Model to Create a Balanced Strategy for Both the People and the Environment, How Amsterdam Uses the Doughnut Economics Model to Create a Balanced Strategy for Both the People and the Environment | ArchDaily
- Guyon, S. (2023, June), Circular Economy and doughnut economics.What is at the Center of a resource-wise society? Circular Economy and doughnut economics - Energy Cities (energy-cities.eu)
[1] Legenda Krafne za Bosnu i Hercegovinu, prema modelu kojeg su razvili Domazet et.al (2020)ispred Instituta za političku ekolgiju Zagreb: Water Use, Soil Stability, Biodiversity Neglect, Wilderness Protection, Land-use Intensity, CO2 Emissions, Fores Area, Distrust, Degrowth Support, Anthropocentrism, Climate Change Nonchalance, Renewable Energy Priority, Job Dissatisfaction, Life Satisfaction, Gender Inequality, Voter Turnout, Energy Use, Renewable Energy, Owerwork, Fatty Food Imbalance, Social Equality